Knjiga o Jobu
8
Neumitnost božanske pravde
1Bildad iz Šuaha progovori tad i reče: 2»Dokad ćeš jošte govoriti tako,dokle će ti riječ kao vihor biti? 33Ta zar može Bog pravo pogaziti,može li pravdu izvrnut’ Svesilni? 44Ako mu djeca tvoja sagriješiše,preda ih zato bezakonju njinu. 5Al’ ako Boga potražiš iskrenoi od Svesilnog milost ti izmoliš; 6ako li budeš čist i neporočan,odsad će svagda on nad tobom bdjetii obnovit će kuću pravedniku. 7Bit će malena tvoja sreća prošlaprema budućoj što te očekuje. 8; 8No pitaj samo prošle naraštaje,na mudrost pređa njihovih pripazi. 99Od jučer mi smo i ništa ne znamo,poput sjene su na zemlji nam dani. 10Oni će te poučit’ i reći ti,iz srca će svog izvući besjede: 11‘Izvan močvare zar će rogoz nići?Zar će bez vode trstika narasti? 12Zeleni se sva, al’ i nekošenausahne prije svake druge trave. 1313To je kob svakog tko Boga zaboravi;tako propada nada bezbožnika. 1414Nît je tanana njegovo uzdanje,a ufanje mu kuća paukova. 1515Nasloni li se, ona mu se ljulja,prihvati li se, ona mu se ruši. 16Zeleni se i sav na suncu buja,vrt su mu cio mladice prerasle. 17Svojim korijenjem krš je isprepleote život crpe iz živa kamena. 18A kad ga s mjesta njegova istrgnu,ono ga niječe: ‘Nikada te ne vidjeh!’ 19I evo gdje na putu sada trunedok drugo bilje već niče iz zemlje. 20Ne, Bog neće odbacit’ neporočne,niti će rukom poduprijet’ opake. 21Smijeh će ti opet ispuniti usta,s usana će odjeknuti klicanje. 2222Dušmane će ti odjenut’ sramotai šatora će nestat’ zlikovačkog.’«