9

Božja pravednost i ljudsko pravo

¹Job progovori i reče: 2•Job 38–42²»Zaista, dobro ja znadem da je tako:kako da pred Bogom čovjek ima pravo?• ³Ako bi se tkogod htio preti s njime,odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću. ⁴Srcem on je mudar, a snagom svesilan,i tko bi se njemu nekažnjeno opro? 5•Iz 13, 10; Iz 13, 13•Jl 2, 10; Jl 4, 15–16⁵On brda premješta, a ona to ne znaju,u jarosti svojoj on ih preokreće.• ⁶Pokreće on zemlju sa njezina mjesta,iz temelja njene potresa stupove. 7•Ps 19, 5–7•Bar 3, 34–35⁷Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa,on pečatom svojim i zvijezde pečati.• 8•Ps 104, 2•Iz 40, 22; Iz 42, 5⁸Jedini on je nebesa razapeoi pučinom morskom samo on hodao.• 9•Job 38, 31–32•Am 5, 8⁹Stvorio je Medvjede i Oriona,Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.• 10=Job 5, 9¹⁰Tvorac on je djela silnih, nepojmljivihčudesa koja se izbrojit’ ne mogu.= 11•Job 23, 8–9¹¹Ide pored mene, a ja ga ne vidim;evo, on prolazi – ja ga ne opažam.• ¹²Ugrabi li što, tko će mu to priječit’,i tko ga pitat’ smije: ‘Što si učinio?’ 13•Ps 89, 11¹³Bog silni srdžbu svoju ne opoziva:pred njim poniču saveznici Rahaba.•

14•Job 9, 32; Job 13, 13; Job 13, 18; Job 23, 1–7¹⁴Pa kako onda da njemu odgovorim,koju riječ da protiv njega izaberem?• ¹⁵I da sam u pravu, odvratio ne bih,u suca svojega milost bih molio. 16•Rim 9, 20–21¹⁶A kad bi se na zov moj i odazvao,vjerovao ne bih da on glas moj sluša.• ¹⁷Jer, za dlaku jednu on mene satire,bez razloga moje rane umnožava. 18•Job 7, 19¹⁸Ni časa jednoga predahnut’ mi ne dâ,nego mene svakom gorčinom napaja!• ¹⁹Ako je na snagu – ta on je najjači!Ako je na pravdu – tko će njega na sud? ²⁰Da sam i prav, usta bi me osudila,da sam i nevin, zlim bi me proglasila. ²¹A jesam li nevin? Ni sam ne znam više,moj je život meni sasvim omrzao! 22•Prop 9, 2–3²²Jer, to je svejedno; i zato ja kažem:nevina i grešnika on dokončava.• ²³I bič smrtni kad bi odjednom ubijô...ali on se ruga nevolji nevinih. 24•Job 12, 9²⁴U zemlji predanoj u šake zlikovaca,on oči sucima njezinim zastire.Ako on to nije, tko je drugi onda?• ²⁵Od skoroteče su brži moji dani,bježe daleko, nigdje dobra ne videć’. ²⁶K’o čamci od rogoza hitro promiču,k’o orao na plijen kada se zaleti. ²⁷Kažem li: zaboravit ću jadikovku,razvedrit ću lice i veseo biti, ²⁸od mojih me muka groza obuzima,jer znadem da me ti ne držiš nevinim. ²⁹Ako li sam grešan,ta čemu onda da zalud mučim sebe. 30•Iz 1, 18•Ps 51, 9•Jr 2, 22³⁰Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao,kad bih i lugom ruke svoje umio,• ³¹u veću bi me nečist opet gurnuo,i moje bi me se gnušale haljine! 32•Prop 6, 10³²Nije čovjek k’o ja da se s njime pravdami na sud da idem s njim se parničiti.• ³³Niti kakva suca ima među namada ruke svoje stavi na nas dvojicu, ³⁴da šibu njegovu od mene odmakne,da užas njegov mene više ne plaši! 35•Job 13, 21³⁵Govorit ću ipak bez ikakva straha,jer ja nisam takav u svojim očima!•