7

¹1•Job 14, 14•Sir 40, 1Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji?
Ne provodi l’ dane poput najamnika?• ²Kao što trudan rob za hladom žudi,poput nadničara štono plaću čeka, 3•Prop 2, 25•Sir 30, 17³mjeseci jada tako me zapadošei noći su mučne meni dosuđene.• 4•Pnz 28, 67⁴Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.• ⁵Put moju crvi i blato odjenuše,koža na meni puca i raščinja se. 6•Iz 38, 12⁶Dani moji brže od čunka prođoše,promakoše hitro bez ikakve nade.• 7•Ps 78, 39; Ps 89, 48⁷Spomeni se: život moj je samo lahori oči mi neće više vidjet’ sreće!• ⁸Prijateljsko oko neće me gledati;pogled svoj u mene upro si te sahnem. 9•Mudr 2, 1; Mudr 2, 4⁹Kao što se oblak gubi i raspline,tko u šeol siđe, više ne izlazi.• ¹⁰Domu svome natrag ne vraća se nikad,njegovo ga mjesto više ne poznaje. ¹¹Ustima ja svojim stoga branit’ neću,u tjeskobi duha govorit ću sada,u gorčini duše ja ću zajecati. 12•Job 3, 8+; Job 9, 13; Job 26, 12¹²Zar sam more ili neman morska,pa si stražu nada mnom stavio?• ¹³Kažem li: ‘Na logu ću se smirit’,ležaj će mi olakšati muke’, ¹⁴snovima me prestravljuješ tada,prepadaš me viđenjima mučnim. 15•Job 6, 9¹⁵Kamo sreće da mi se zadavit’!Smrt mi je od patnja mojih draža.• 16•Ps 144, 4¹⁶Ja ginem i vječno živjet’ neću;pusti me, tek dah su dani moji!• 17•Ps 8, 5; Ps 144, 3¹⁷Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš,da je srcu tvojem tako prirastao• 18•Ps 139¹⁸i svakoga jutra da njega pohodiši svakoga trena da ga iskušavaš?• ¹⁹Kada ćeš svoj pogled skinuti sa menei dati mi barem pljuvačku progutat’? ²⁰Ako sam zgriješio, što učinih tebi,o ti koji pomno nadzireš čovjeka?Zašto si k’o metu mene ti uzeo,zbog čega sam tebi na teret postao? ²¹Zar prijestupa moga ne možeš podnijetii ne možeš prijeći preko krivnje moje?Jer, malo će proći i u prah ću leći,ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.«