36

Pravi smisao Jobovih patnja

¹1•Job 5, 17; Job 22, 23–30Elihu nastavi i reče:• ²»Strpi se malo, pa ću te poučit’,jer još nisam sve rekao za Boga. ³Izdaleka ću svoje iznijet’ znanjeda Stvoritelja svojega opravdam. ⁴Zaista, za laž ne znaju mi riječi,uza te je čovjek znanjem savršen. ⁵Gle, Bog je silan, ali ne prezire,silan je snagom razuma svojega. ⁶Opakome on živjeti ne daje,nevoljnicima pravicu pribavlja. 7•2 Ljet 33, 11–13⁷S pravednikâ on očiju ne skida,na prijestolje ih diže uz kraljeveda bi dovijeka bili uzvišeni.• ⁸Ako su negvam’ oni okovanii užetima nevolje sputani, ⁹djela njihova on im napominje,kazuje im grijeh njine oholosti. 10•Job 33, 23¹⁰Tad im otvara uho k opomenii poziva ih da se zla okane.• ¹¹Poslušaju li te mu se pokore,dani im završavaju u sreći,u užicima godine njihove. ¹²Ne slušaju li, od koplja umiru,zaglave, sami ne znajući kako. ¹³A srca opaka mržnju njeguju,ne ištu pomoć kad ih on okuje; ¹⁴u cvatu svoga dječaštva umirui venu poput hramskih milosnika. ¹⁵Nevoljnog on bijedom njegovom spašavai u nesreći otvara mu oči: ¹⁶izbavit će te iz ždrijela tjeskobek prostranstvima bezgraničnim izvesti,k prepunu stolu mesa pretiloga. ¹⁷Ako sudio nisi opakima,ako si pravo krnjio siroti, ¹⁸nek’ te obilje odsad ne zavedei nek’ te dar prebogat ne iskvari. ¹⁹Nek’ ti je gavan k’o čovjek bez zlata,a čovjek jake ruke poput slaba. ²⁰Ne goni one koji su ti tuđida rodbinu na njino mjesto staviš.

Himna svemogućoj Mudrosti

²¹Pazi se da u nepravdu ne skreneš,jer zbog nje snađe tebe iskušenje.« 22•Sir 42, 15 – 43, 33²²»Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi!Zar učitelja ima poput njega?• 23•Rim 11, 33–34•Iz 40, 13²³Tko je njemu put njegov odredio?Tko će mu reći: ‘Radio si krivo’?• ²⁴Spomeni se veličati mu djelošto ga pjesmama ljudi opjevaše. ²⁵S udivljenjem svijet čitav ga promatra,divi se čovjek, pa ma izdaleka. ²⁶Veći je Bog no što pojmit’ možemo,nedokučiv je broj ljeta njegovih! ²⁷U visini on skuplja kapi vodete dažd u paru i maglu pretvara. ²⁸Pljuskovi tada pljušte iz oblaka,po mnoštvu ljudskom dažde obilato. 29•Ps 18, 10–15²⁹Tko li će shvatit’ širenje oblaka,tutnjavu strašnu njegovih šatora?• ³⁰Gle, on nad sobom razastire svjetlosti dno morsko on vodama pokriva. 31•Ps 104, 13³¹Pomoću njih on podiže narode,u izobilju hranom ih dariva.• ³²On munju drži objema rukamai kazuje joj kamo će zgoditi. ³³Glasom gromovnim sebe navješćuje,stiže s gnjevom da zgromi opačinu.