Knjiga o Jobu
35
Bog nije ravnodušan na ono što čovjek čini
1Elihu nastavi svoju besjedu i reče: 2»Zar ti misliš da pravo svoje braniš,da pravednost pred Bogom dokazuješ, 33kada mu kažeš: ‘Što ti je to važno,i ako griješim, što ti činim time?’ 4Na sve to ja ću odgovorit’ tebii prijateljima tvojim ujedno. 5Po nebu se obazri i promatraj!Gledaj oblake: od tebe su viši! 6Ako griješiš, što si mu uradio,prijestupom svojim što si mu zadao? 77Ako si prav, što si dodao njemui što iz ruke tvoje on dobiva? 8Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi. 9Ali kad ispod teškog stenju jarma,kad vapiju na nasilje moćnika, 10nitko ne kaže: ‘Gdje je Bog, moj tvorac,koji noć pjesmom veselom ispunja, 11umnijim nas od zvijeri zemskih činii mudrijima od ptica nebeskih?’ 12Tad vapiju, al’ on ne odgovaraporadi oholosti zlikovaca. 13Ali kako je isprazno tvrditida Bog njihove ne čuje vapaje,da pogled na njih ne svraća Svesilni! 14A kamoli tek kada ti govoriš:‘On ne vidi mene, parnica mojapred njime stoji, a ja na nj još čekam.’ 1515Ili: ‘Njegova srdžba ne kažnjava,nimalo on za prijestupe ne mari.’ 16Isprazno tada otvara Job ustai besjede gomila nerazumne.«