37

¹Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće. 2•Ps 18, 14; Ps 18, 29²Čujte, čujte gromor glasa njegova,tutnjavu što mu iz usta izlazi.• ³Gle, munja lijeće preko cijelog neba –i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje – ⁴iza nje silan jedan glas se ori:to On gromori glasom veličajnim.Munje mu lete, nitko ih ne priječi,tek što mu je glas jednom odjeknuo. 5•Job 5, 9⁵Da, Bog gromori glasom veličajnim,djela velebna, neshvatljiva stvara.• ⁶Kad snijegu kaže: ‘Zasniježi po zemlji!’i pljuskovima: ‘Zapljuštite silno!’ 7•Ps 104, 19–23⁷svakom čovjeku zapečati rukeda svi njegovo upoznaju djelo.• ⁸U brlog se tad zvijeri sve uvukui na svojem se šćućure ležaju. 9•Job 9, 9⁹S južne se strane podiže oluja,a studen vjetri sjeverni donose.• 10•Ps 147, 17¹⁰Već led od daha Božjega nastajei vodena se kruti površina.• ¹¹I opet vodom puni on oblake,i sijevat’ stanu oblaci munjama; ¹²kruže posvuda po volji njegovoj,što im naloži, to će izvršitina licu cijelog kruga zemaljskoga. ¹³Šalje ih – ili da kazni narode,ili da ih milosrđem obdari. ¹⁴Poslušaj ovo, Jobe, umiri sei promotri djela Božja čudesna. ¹⁵Znaš li kako Bog njima zapovijeda,kako munju iz oblaka svog pušta? 16•Izr 8, 28¹⁶Znaš li o čem vise gore oblaci?Čudesna to su znanja savršenog.• ¹⁷Kako ti gòrê od žege haljineu južnom vjetru kad zemlja obamre? 18•Post 1, 6¹⁸Zar si nebesa s njim ti razapeo,čvrsta poput ogledala livenog?• ¹⁹De naputi me što da mu kažemo:zbog tmine se ne snalazimo više. ²⁰Zar ćeš mu reći: ‘Hoću govoriti’?Ili na propast vlastitu pristati? ²¹Tko, dakle, može u svjetlost gledatina nebesima što se sja blistavokada oblake rastjeraju vjetri? 22•Izl 24, 16+²²Sa sjevera k’o zlato je bljesnulo:veličanstvom strašnim Bog se odjenu!• ²³Da, Svesilnog doseći ne možemo,neizmjeran je u moći i sudu,velik u pravdi, nikog on ne tlači. ²⁴Zato ljudi svi neka ga se boje!Na mudrost oholu on i ne gleda!«