TEST Probna kopija stranice: ono što ovdje spremite ne čuva se.

Knjiga o Jobu

15

2. DRUGI NIZ BESJEDA

Job sebe osuđuje svojim govorom

1Elifaz Temanac progovori tad i reče: 2»Zar šupljom naukom odgovara mudraci vjetrom istočnim trbuh napuhuje? 3Zar on sebe brani riječima ispraznim,besjedama koje ničem ne koriste? 4Još više ti činiš: ništiš strah od Boga,pred njegovim licem pribranost ukidaš. 5Tvoje riječi krivicu tvoju odaju,poslužio si se jezikom lukavih, 6vlastita te usta osuđuju, ne ja,protiv tebe same ti usne svjedoče.

77Zar si prvi čovjek koji se rodio?Zar si na svijet prije bregova došao? 88Zar si tajne Božje ti prisluškivaoi mudrost čitavu za se prisvojio? 9Što ti znadeš a da i mi ne znamo,što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo? 10Ima među nama i sijedih i starihkojima je više ljeta no tvom ocu. 11Zar su ti utjehe Božje premalenei blage riječi upućene tebi? 12Što te srce tvoje tako slijepo gonii što tako divlje prevrćeš očima 13kad proti Bogu jarost svoju okrećeš,a iz usta takve riječi ti izlaze! 14; 14Što je čovjek da bi čist mogao biti?Zar je itko rođen od žene pravedan? 15Gle, ni u svece se On ne pouzdava,oku njegovu ni nebesa čista nisu, 1616a kamoli to biće gadno i buntovno,čovjek što k’o vodu pije opačinu! 17Mene sad poslušaj, poučit’ te hoću,što god sâm vidjeh, ispričat’ ti želim, 18i ono što naučavahu mudracine tajeć’ što su primili od pređa 1919kojima je zemlja ova bila danakamo tuđin nije nikada stupio. 2020Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka,nasilniku već su ljeta odbrojena. 2121Krik strave svagda mu u ušima ječi,dok miruje, na njeg baca se razbojnik. 22Ne nada se da će izbjeći tminamai znade dobro da je maču namijenjen, 23strvinaru da je kao plijen obećan.On znade da mu se dan propasti bliži. 24Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju,k’o kralj spreman na boj na nj se obaraju. 25On je protiv Boga podizao ruku,usuđivao se prkosit’ Svesilnom. 26Ohola je čela na njega srljao,iza štita debela dobro zaklonjen. 27Lice mu bijaše obloženo saloma bokovi pretilinom otežali. 28Razrušene je zaposjeo gradovei kućišta nastanio napuštena.Srušit će se ono što za sebe sazda; 29cvasti mu neće, već rasuti se blago,sjena mu se neće po zemlji širiti. 30On se tami više izmaknuti neće,opržit će oganj njegove mladice,u dahu plamenih usta nestat će ga. 3131U taštinu svoju neka se ne uzda,jer će mu ispraznost biti svom nagradom. 32Prije vremena će svenut’ mu mladice,grane mu se nikad neće zazelenjet’. 33Kao loza, grozd će stresat’ svoj nezreo,poput masline pobacit će cvatove. 34Da, bezbožničko je jalovo koljeno,i vatra proždire šator podmitljivca. 3535Koji zlom zanesu, rađaju nesrećui prijevaru nose u utrobi svojoj.«