16

O nepravdi ljudskoj i pravdi Božjoj

¹Job progovori i reče: ²»Koliko se takvih naslušah besjeda,kako ste mi svi vi mučni tješioci! ³Ima li kraja tim riječima ispraznim?Što te goni da mi tako odgovaraš? 4•Mt 27, 39⁴I ja bih mogao k’o vi govoritida vam je duša na mjestu duše moje;i ja bih vas mog’o zasuti riječimai nad sudbom vašom tako kimat’ glavom;• ⁵i ja bih mogao ustima vas hrabrit’,i ne bih žalio trud svojih usana. ⁶Al’ ako govorim, patnja se ne blaži,ako li zašutim, zar će me minuti? ⁷Zlopakost me sada shrvala posvema,čitava se rulja oborila na me. 8•Job 30, 12+⁸Ustao je proti meni da svjedočii u lice mi se baca klevetama.• ⁹Jarošću me svojom razdire i goni,škrgućuć’ zubima obara se na me.Moji protivnici sijeku me očima, ¹⁰prijeteći, na mene usta razvaljuju,po obrazima me sramotno ćuškaju,u čoporu svi tad navaljuju na me. ¹¹Da, zloćudnicima Bog me predao,u ruke opakih on me izručio. ¹²Mirno življah dok On ne zadrma mnome,za šiju me ščepa da bi me slomio. ¹³Uze me za biljeg i strijelama osu,nemilosrdno mi bubrege probodei mojom žuči zemlju žednu natopi. ¹⁴Na tijelu mi ranu do rane otvara,kao bijesan ratnik nasrće na mene. ¹⁵Tijelo sam golo u kostrijet zašio,zario sam čelo svoje u prašinu. ¹⁶Zapalilo mi se sve lice od suza,sjena tamna preko vjeđa mi je pala. ¹⁷A nema nasilja na rukama mojim,molitva je moja bila uvijek čista. 18•Otk 8, 3–4¹⁸O zemljo, krvi moje nemoj sakritii kriku mom ne daj nigdje da počine.• 19•Job 19, 25+¹⁹Odsad na nebu imam ja svjedoka,u visini gore moj stoji branitelj.• ²⁰Moja vika moj je odvjetnik kod Bogadok se ispred njega suze moje liju: ²¹o, da me obrani u parbi mojoj s Bogomk’o što smrtnik brani svojega bližnjega. 22•Job 10, 21²²No životu mom su odbrojena ljeta,na put bez povratka meni je krenuti.•