Psalmi
39
PSALAM 39 (38)
Ništavilo čovjekovo pred Bogom
11Zborovođi. Jedutunu.
Psalam. Davidov. 2Odlučio sam: »Čuvat ću put svoj
da ne zgriješim jezikom;
usta ću svoja zauzdati
dokle god preda mnom bude bezbožnik.« 33Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah,
ali uzalud – bol mi postade gorča.
4U meni srce je gorjelo,
na samu pomisao buknuo bi oganj;
tad progovorih svojim jezikom: 55»Objavi mi, Jahve, moj svršetak
i kolika je mjera mojih dana,
da znam kako sam ništavan. 6; ; ; ; ; ; ; 6Evo, pedljem si mi dane izmjerio,
život moj je kao ništa pred tobom:
tek dašak je svaki čovjek. 7Poput sjene čovjek prolazi
tek dašak je sve bogatstvo njegovo:
zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.«
8A sada, čemu da se nadam, Gospode?
Sva je nada moja u tebi! 9Izbavi me svih mojih bezakonja,
ne daj da ruglo budem luđaku! 10Šutim i usta ne otvaram,
jer tako si ti učinio.
11Bič svoj otkloni od mene,
jer izdišem pod težinom ruke tvoje. 12Ti kaznama popravljaš čovjeka
i sve mu najdraže kao moljac rastačeš:
tek dašak je svaki čovjek.
1313Čuj, o Jahve, molitvu moju,
vapaje mi poslušaj,
na suze se moje ne ogluši!
Jer u tebe ja sam došljak,
pridošlica kao svi oci moji. 14; 14Odvrati pogled od mene, da odahnem
prije nego odem i više ne budem!