Psalmi
38
PSALAM 38 (37)
Molitva u nevolji
1Psalam. Davidov.
Za spomen. 22Jahve, u srdžbi svojoj nemoj me karati,
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu. 33Strijele se tvoje u me zabodoše,
ruka me tvoja teško pritisnu: 44na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog,
od grijeha mojih mira mi nema kostima.
55Zloće moje glavu su mi nadišle,
kao preteško breme tište me. 6Rane moje zaudaraju i gnjiju
zbog bezumnosti moje. 7Pogurih se sav i zgrčih,
povazdan lutam žalostan.
8Moji bokovi puni su ognjice,
na tijelu mi ništa zdravo nema. 99Iscrpljen sam i satrven posve,
stenjem od jecanja srca svojega.
10O Gospode, sve su mi želje pred tobom,
i vapaji moji nisu ti skriveni. 11; ; 11Srce mi udara silno, snaga me ostavlja
i svjetlost vida očinjeg gasi se.
12; ; ; 12Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše,
i moji najbliži stoje daleko. 1313Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete
i uvijek smišljaju prijevare.
1414A ja sam kao gluh i ništa ne čujem
i, kao nijem, usta ne otvaram. 15Postadoh k’o čovjek koji ne čuje
i koji u ustima nema odgovora.
16Jer u tebe se, o Jahve, uzdam,
ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj! 17; 17Rekoh: »Nek’ se ne raduju nada mnom;
kad mi noga posrne, nek’ se ne uzdižu nada mnom!« 18Jer umalo ne propadoh,
i moja je bol svagda preda mnom. 1919Bezakonje svoje ja priznajem
i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.
20A koji su bez razloga protiv mene, moćni su,
i mnogi su koji me mrze nepravedno. 2121Za dobro zlom mi uzvraćaju,
protive mi se što tražim dobro.
22; 22O Jahve, ne ostavljaj me!
Bože moj, ne udaljuj se od mene! 23; 23Požuri se meni u pomoć,
Gospode, spase moj!