TEST Probna kopija stranice: ono što ovdje spremite ne čuva se.

Knjiga o Jobu

31

Jobova obrana

11; ; »Sa svojim očima savez samsklopioda pogledat neću nijednu djevicu. 2A što mi je Bog odozgo dosudio,kakva mi je baština od Svesilnoga? 3Ta nije li nesreća za opakoga,a nevolja za one koji zlo čine? 4Ne proniče li on sve moje putove,ne prebraja li on sve moje korake? 5Zar sam ikad u društvu laži hodio,zar mi je noga k prijevari hitjela? 6; 6Nek’ me na ispravnoj mjeri Bog izmjeripa će uvidjeti neporočnost moju! 7Ako mi je korak s puta kad zašao,ako mi se srce za okom povelo,ako mi je ljaga ruke okaljala, 8neka drugi jede što sam posijao,neka sve moje iskorijene izdanke! 99Ako mi zavede srce žena neka,ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah, 10neka moja žena drugom mlin okreće,neka s drugim svoju podijeli postelju! 1111Djelo bestidno time bih počinio,zločin kojem pravda treba da presudi, 1212užeg’o vatru što žeže do propastii što bi svu moju sažgala ljetinu. 1313Ako kada prezreh pravo sluge svogail’ služavke, sa mnom kad su se parbili, 14što ću učiniti kada Bog ustane?Što ću odvratit’ kad račun zatraži? 15; 15Zar nas oba on ne stvori u utrobii jednako sazda u krilu majčinu?

16; 16Ogluših li se na molbe siromahaili rasplakah oči udovičine? 17Jesam li kada sâm svoj jeo zalogaja da ga nisam sa sirotom dijelio? 18Ta od mladosti k’o otac sam mu bio,vodio sam ga od krila materina! 19Zar sam beskućnika vidio bez odjećeili siromaha kog bez pokrivača 20a da mu bedra ne blagosloviše menekad se runom mojih ovaca ogrija? 21Ako sam ruku na nevina podigaoznajuć’ da mi je na vratima branitelj, 22nek’ se rame moje od pleća odvalii neka mi ruka od lakta otpadne! 23Jer strahote Božje na mene bi pale,njegovu ne bih odolio veličanstvu. 24; 24Zar sam u zlato pouzdanje stavioi rekao zlatu: ‘Sigurnosti moja!’ 25Zar sam se veliku blagu radovao,bogatstvima koja su mi stekle ruke? 2626Zar se, gledajući sunce kako blistai kako mjesec sjajni nebom putuje, 27moje srce dalo potajno zavestida bih rukom njima poljubac poslao? 28Grijeh bi to bio što za sudom vapije,jer Boga višnjega bih se odrekao. 2929Zar se obradovah nevolji dušmanai likovah kad ga je zlo zadesilo, 30a koji ne dadoh griješiti jeziku,proklinjući ga i želeći da umre? 31Ne govorahu li ljudi mog šatora:‘Ta koga nije on mesom nasitio?’ 32Nikad nije stranac vani noćivao,putniku sam svoja otvarao vrata. 33Zar sam grijehe svoje ljudima tajio,zar sam u grudima skrivao krivicu 34jer sam se plašio govorkanja mnoštvai strahovao od prezira plemenskogte sam mučao ne prelazeć’ svoga praga? 35O, kad bi koga bilo da mene sasluša!Posljednju sam svoju riječ ja izrekao:na Svesilnom je sad da mi odgovori!Nek’ mi optužnicu napiše protivnik, 36i ja ću je nosit’ na svome ramenu,čelo ću njome k’o krunom uresit’. 37Dat ću mu račun o svojim koracimai poput kneza pred njega ću stupiti.«<40b>Konac riječi Jobovih. 38Ako je na me zemlja moja vikala,ako su s njom brazde njezine plakale; 39ako sam plodove jeo ne plativšii ako sam joj ojadio ratare, 40<40a>neka mjesto žita po njoj niče korov,a mjesto ječma nek’ posvud kukolj raste!