Knjiga o Jobu
29
5. ZAVRŠETAK DIJALOGA
Jobova jadikovka i obrana. Minuli dani
1?Job nastavi svoju besjedu i reče: 2»O, da mi je prošle proživjet’ mjesece,dane one kad je Bog nada mnom bdio, 3kad mi je nad glavom njegov sjao žižaka kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo, 44kao u dane mojih zrelih jesenikad s mojim stanom Bog prijateljevaše, 5; 5kada uz mene još bijaše Svesilnii moji me okruživahu dječaci, 66kada mi se noge u mlijeku kupahu,a potokom ulja ključaše mi kamen!
77Kada sam na vrata gradska izlazioi svoju stolicu postavljao na trg, 88vidjevši me, sklanjali bi se mladići,starci bi ustavši stojeći ostali. 99Razgovor bi prekidali uglednicii usta bi svoja rukom zatvarali. 10Glavarima glas bi sasvim utihnuo,za nepce bi im se zalijepio jezik. 1111Tko god me slušao, blaženim me zvao,hvalilo me oko kad bi me vidjelo. 1212Jer izbavljah bijednog kada je kukaoi sirotu ostavljenu bez pomoći. 13Na meni bješe blagoslov izgubljenih,srcu udovice ja veselje vraćah. 1414Pravdom se ja kao haljinom odjenuh,nepristranost bje mi plaštem i povezom. 15Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, 1616otac ubogima, zastupnik strancima. 1717Kršio sam zube čovjeku opaku,plijen sam čupao iz njegovih čeljusti. 18Govorah: ‘U svom ću izdahnuti gnijezdu,k’o palma, bezbrojne proživjevši dane. 1919Korijenje se moje sve do vode pruža,na granama mojim odmara se rosa. 20Pomlađivat će se svagda slava mojai lûk će mi se obnavljati u ruci.’« 21Slušali su željno što ću im kazatii šutjeli da od mene savjet čuju. 22Na riječi mi ne bi ništa dometalii besjede su mi daždile po njima. 2323Za mnom žudjeli su oni k’o za kišom,otvarali usta k’o za pljuskom ljetnim. 2424Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje;pazili su na vedrinu moga lica. 25Njima ja sam izabirao putove,kao poglavar ja sam ih predvodio,kao kralj među svojim kad je četamakao onaj koji tješi ojađene.