11

Lazarova bolest i smrt

¹1•Lk 10, 38; Iv 12, 1–8Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.• ²Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. ³Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« ⁴4•Iv 2, 11; Iv 1, 14+; Iv 10, 34+Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.«• ⁵A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. ⁶Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. ⁷Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« ⁸8•Iv 8, 59; Iv 10, 31Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?«• ⁹9•Iv 8, 12+Odgovori Isus:»Nema li dan dvanaest sati?Hodi li tko danju, ne spotiče sejer vidi svjetlost ovoga svijeta.• ¹⁰Hodi li tko noću, spotiče sejer nema svjetlosti u njemu.«

¹¹11•Iv 2, 19+To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.«• ¹²Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« ¹³13•Mt 9, 24No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.• ¹⁴Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. ¹⁵15•Iv 2, 11+Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!«• ¹⁶16•Iv 14, 5; Iv 20, 24–29; Mk 10, 32Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!«•

Isus je život

¹⁷Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. ¹⁸Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. ¹⁹19•Iv 11, 45; Iv 12, 9–11; Iv 12, 17–19A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.• ²⁰20•Lk 10, 39Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.• ²¹21•Iv 11, 32Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.• ²²22•Mk 11, 24; Iv 2, 19+Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.«• ²³Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« ²⁴A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« ²⁵25•Mt 22, 23+; Iv 3, 35+Reče joj Isus:»Ja sam uskrsnuće i život:tko u mene vjeruje, ako i umre,
živjet će.• 26•Iv 5, 24; 1 Iv 3, 14²⁶I tko god živi i vjeruje u mene,neće umrijeti nikada.Vjeruješ li ovo?«•

²⁷27•Iv 10, 34+; Iv 1, 9–10+Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!«• ²⁸Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« ²⁹A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. ³⁰Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. ³¹Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. ³²32•Iv 11, 21A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.«• ³³33•Iv 11, 38; Iv 13, 21Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen• ³⁴upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« ³⁵I zaplaka Isus. ³⁶Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« ³⁷A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?«

Uskrišenje Lazarovo

³⁸Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. ³⁹Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« ⁴⁰40•Iv 2, 11+; Iv 1, 14+Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?«• ⁴¹41•Iv 17, 1; Mt 14, 19Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče:»Oče, hvala ti što si me uslišao.• 42•Iv 12, 30; Iv 1, 1+⁴²Ja sam znao da me svagda uslišavaš;no rekoh to zbog nazočnog mnoštva:da vjeruju da si me ti poslao.«•

⁴³43•Iv 5, 27–29Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!«• ⁴⁴44•Iz 49, 9; Iv 19, 40; Iv 20, 5–7I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!«•

Židovski glavari izglasaše smrt Isusovu

(Mt 26, 1–5; Mk 14, 1–2; Lk 22, 1–2)

⁴⁵Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. ⁴⁶A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. ⁴⁷47•Mt 26, 3–5Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.• ⁴⁸Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!« ⁴⁹49•Lk 3, 2+; Iv 18, 13A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate.• ⁵⁰I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!« ⁵¹To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ⁵²52•Iv 4, 42+; Iv 10, 16; Pnz 30, 3ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.• ⁵³53•Iv 5, 18+Toga dana dakle odluče da ga ubiju.• ⁵⁴54•Mt 12, 14; Iv 7, 1Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.•

VII. POSLJEDNJA PASHA – PROSLAVA SINA ČOVJEČJEGA

1. PRIJE MUKE

⁵⁵55•Iv 2, 13; Iv 6, 4; Br 9, 6–13Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.• ⁵⁶Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?« ⁵⁷A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.