10

Isus – Dobri pastir

¹1•Ez 34, 1+; Jr 23, 1–3»Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik.• ²A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. ³3•Iv 21, 16Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.• ⁴4•Mih 2, 13A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.• ⁵Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« ⁶Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. ⁷Stoga im Isus ponovno reče:»Zaista, zaista, kažem vam:ja sam vrata ovcama. ⁸Svi koji dođoše prije mene,kradljivci su i razbojnici;ali ih ovce ne poslušaše. 9•Iv 3, 17; Ps 23, 1–3; Iz 49, 9–10; Ez 34, 14⁹Ja sam vrata.Kroza me tko uđe, spasit će se:i ulazit će i izlazitii pašu nalaziti.• ¹⁰Kradljivac dolazi samo da ukrade,zakolje i pogubi.Ja dođoh da život imaju,u izobilju da ga imaju.« 11•Ez 34, 1+¹¹»Ja sam pastir dobri.Pastir dobri život svoj polaže za ovce.• 12•Jr 23, 1; Ez 34, 3–8; Zah 11, 17¹²Najamnik – koji nije pastiri nije vlasnik ovaca –kad vidi vuka gdje dolazi,ostavlja ovce i bježi,a vuk ih grabi i razgoni:• ¹³najamnik jei nije mu do ovaca. ¹⁴Ja sam pastir dobrii poznajem svojei mene poznaju moje, 15•Mt 11, 25–27; Iv 15, 9¹⁵kao što mene poznaje Otaci ja poznajem Ocai život svoj polažem za ovce.• 16•Jr 23, 3; Jr 31, 10; Ef 2, 14; Ef 4, 4; Iv 5, 25; Iv 18, 37; Iv 11, 52; Ez 34, 23; Ez 37, 22; Mih 2, 12¹⁶Imam i drugih ovaca,koje nisu iz ovog ovčinjaka.I njih treba da dovedemi glas će moj čutii bit će jedno stado,jedan pastir.• 17•Iv 3, 35; Iv 8, 29¹⁷Zbog toga me i ljubi Otacšto polažem život svojda ga opet uzmem.• ¹⁸Nitko mi ga ne oduzima,nego ja ga sam od sebe polažem.Vlast imam položiti ga,vlast imam opet uzeti ga.Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

¹⁹19•Iv 3, 11+Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi.• ²⁰20•Iv 7, 20+Mnogi su od njih govorili: »Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?«• ²¹21•Iv 9, 30–33; Iv 3, 2Drugi su govorili: »Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?«•

VI. BLAGDAN POSVETE HRAMA

Isus se proglašava Sinom Božjim

²²22•1 Mak 4, 36+Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima.• ²³23•Dj 3, 11+Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu.• ²⁴24•Iv 8, 25; Lk 22, 67Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!«• ²⁵25•Iv 2, 11+; Iv 5, 36Isus im odgovori:»Rekoh vam pa ne vjerujete.Djela što ih ja činim u ime Oca svoga –ona svjedoče za mene.• 26•Izr 28, 5; 1 Kor 2, 14²⁶Ali vi ne vjerujetejer niste od mojih ovaca.• 27•Iv 10, 3–4; Iv 10, 14²⁷Ovce moje slušaju glas moj;ja ih poznajem i one idu za mnom.• 28•Iv 10, 10; Rim 8, 33–39; Jr 23, 4²⁸Ja im dajem život vječnite neće propasti nikadai nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.• 29•Iv 3, 35+; Pnz 32, 39; Pnz 33, 3; Iz 43, 13; Iz 51, 16; Mudr 3, 1; Iv 1, 1²⁹Otac moj, koji mi ih dade,veći je od svihi nitko ih ne može ugrabitiiz ruke Očeve.• ³⁰Ja i Otac jedno smo.«

³¹31•Iv 8, 59Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.• ³²Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« ³³33•Lk 22, 70–71; Iv 5, 18Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.«• ³⁴34•Rim 3, 19+; Ps 82, 6Odgovori im Isus:»Nije li pisano u vašem Zakonu:Ja rekoh: bogovi ste!• 35•Iv 1, 12–13³⁵Ako bogovima nazvaone kojima je riječ Božja upravljena– a Pismo se ne može dokinuti –• 36•Iv 1, 1+; Jr 1, 5³⁶kako onda vi onome kog Otac posvetii posla na svijetmožete reći: ‘Huliš!’– zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’?• ³⁷Ako ne činim djela Oca svoga,nemojte mi vjerovati. 38•Iv 2, 11+; Iv 14, 11; Iv 17, 21³⁸Ali ako činim,sve ako meni i ne vjerujete,djelima vjerujtepa uvidite i upoznajteda je Otac u menii ja u Ocu.«•

³⁹39•Iv 8, 59Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.•

Isus se povlači u Pereju

⁴⁰40•Iv 1, 28; Mt 19, 1; Mk 10, 1I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje.• ⁴¹A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: »Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome.« ⁴²Mnogi ondje povjerovaše u njega.