Poslanica Rimljanima
9
3. IZRAEL I KRŠĆANI
Povlastice Izraelove
1Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: 22silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. 33Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. 44Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; 55njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
Bog ostaje vjeran obećanjima
66; ; Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela; 77; ; i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo; 88; to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego – djeca obećanja računaju se u potomstvo. 99Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina. 10Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. 11Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo – da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: 1212ne po djelima, nego po onome tko poziva – rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu, 1313; kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
Bog nije nepravedan prema Izraelu
1414; ; Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! 15Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. 1616Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. 1717Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće. 1919Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? 2020; ; ; ; Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: »Što si me ovakvim načinio?« 21Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu. 2222; ; ; A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć, u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, 2323; da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu, 24na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?
Nevjera predviđena u Starom zavjetu
2525; Tako i u Hošei veli:Ne-narod moj prozvat ću narodom mojimi Neljubljenu ljubljenom. 2626Na mjestu gdje im je rečeno: Vi nistemoj narodprozvat će se sinovi Boga živoga.
2727; ; Izaija pak proglašuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog – Ostatak će se spasiti; 28jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji. 2929Tako je Izaija i prorekao:Da nam Gospodin nad vojskamane ostavi sjeme,ko Sodoma bismo bilii Gomori nalik.
3030; Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. 31Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. 32Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, 3333; ; ; kao što je pisano:Evo postavljam na Sionu kamen spoticanjai stijenu posrtanja.Ali tko u nj vjeruje,neće se postidjeti.