Poslanica Rimljanima
1
UVOD
Pozdrav
11; ; ; Pavao,sluga Krista Isusa,pozvan za apostola,odlučen za evanđelje Božje – 2koje Bog unaprijed obećavašepo svojim prorocimau Pismima svetim 3; ; ; ; 3o Sinu svome,potomku Davidovupo tijelu, 4postavljenu Sinom Božjim,u snazi,po Duhu posvetiteljuuskrsnućem od mrtvih,o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, 55po komu primismo milost i apostolstvoda na slavu imena njegovak poslušnosti vjereprivodimo sve pogane 6među kojima ste i vipozvanici Isusa Krista: 7; 7svima u Rimu,miljenicima Božjim,pozvanicima, svetima.Milost vam i mirod Boga, Oca našega,i Gospodina Isusa Krista.
Zahvala i molitva
88; Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu. 99; ; ; ; Doista, svjedok mi je Bog – komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova – da vas se 10u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama. 11Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo – 12da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom. 1313; A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama – i sve dosad bio spriječen – da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima. 14Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. 15Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje.
I. SPASENJE PO VJERI
A. OPRAVDANJE
Navještaj poruke o spasenju
1616; ; ; Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. 1717; ; Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.
1. GNJEV BOŽJI NAD POGANIMA I ŽIDOVIMA
Nad poganima
1818; ; ; Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 2020; ; ; Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 2121; ; ; Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22Gradeći se mudrima, poludješe i 2323; ; ; ; ; zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova. 2424Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, 2525oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. 26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, 27a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. 28I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, 29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, 30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, 31nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. 32Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.