Psalmi
36
PSALAM 36 (35)
Ljudska pokvarenost i Božja dobrota
1Zborovođi.
Od sluge Jahvina Davida. 22Grešan je naum u srcu zlotvora,
straha Božjega nema on pred očima.
33Sam sebi on laska suviše,
grijeha svog ne vidi i ne mrzi. 4Riječi usta njegovih prijevara su i zlodjelo,
za razumnost i dobro on više ne mari.
55Bezakonje smišlja na postelji svojoj,
na opaku ostaje putu,
od zla ne odustaje.
6; 6Do neba je, Jahve, dobrota tvoja,
do oblaka vjernost tvoja. 7Pravednost je tvoja k’o Božji vrhunci,
a sudovi tvoji k’o duboko more:
ljude i stoku ti, Jahve, spašavaš.
88Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju; 99site se pretilinom doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš. 10; 10U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.
11Zakrili dobrotom sve koji te štuju
i pravednošću svojom sve koji su srca čestita. 12Neka me ne zgazi noga ohola,
i ruka grešnika neka me ne goni.
13Gle, padoše koji čine bezakonje:
oboreni su da više ne ustanu.