4

Kušnja u pustinji

(Mt 4, 1–11; Mk 1, 12–13)

¹Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, ²gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. ³A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« ⁴Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.« ⁵I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje ⁶i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. ⁷Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« ⁸Isus mu odgovori: »Pisano je:Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu,
i njemu jedinomu služi!«

⁹Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! ¹⁰Ta pisano je:Anđelima će svojim zapovjediti za tebeda te čuvaju. ¹¹I: Na rukama će te nositida se gdje nogom ne spotakneš o kamen.«

¹²Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«

III. ISUSOVO DJELOVANJE U GALILEJI

¹³Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

Isus se vraća u Galileju

(Mt 4, 12–17; Mk 1, 14–15)

¹⁴A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. ¹⁵I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

Odbačen u Nazaretu

(Mt 13, 53–58; Mk 6, 1–6)

¹⁶I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotnji u sinagogu te ustane čitati. ¹⁷Pruže mu svitak Knjige proroka Izaije. On razvije svitak i nađe mjesto gdje stoji napisano:

¹⁸Duh Gospodnji na meni jejer me pomaza!On me poslablagovjesnikom biti siromasima,proglasiti sužnjima oslobođenje,vid slijepima,na slobodu pustiti potlačene, ¹⁹proglasiti godinu milosti Gospodnje.

²⁰Tada savi svitak, vrati ga poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. ²¹On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« ²²I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?« ²³A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« ²⁴I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. ²⁵Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. ²⁶I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. ²⁷I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.« ²⁸Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ²⁹ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. ³⁰No on prođe između njih i ode.

Naučava u Kafarnaumu i liječi opsjednutoga

(Mk 1, 21–28)

³¹I siđe u Kafarnaum, grad galilejski. I poučavaše ih subotom ³²te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova. ³³A zatekao se u sinagogi čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas: ³⁴»Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji.« ³⁵Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa. ³⁶I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: »Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!« ³⁷I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.

Ozdravljenje Šimunove punice i drugih bolesnika

(Mt 8, 14–17; Mk 1, 29–34)

³⁸Ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. ³⁹On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im. ⁴⁰O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. ⁴¹A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: »Ti si Sin Božji!« On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.

Ostavlja Kafarnaum i prolazi Judejom

(Mk 1, 35–39)

⁴²Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. ⁴³A on im reče: »I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.« ⁴⁴I naučavaše po sinagogama judejskim.