Knjiga o Jobu
5
1Ded zazivlji! Zar će ti se tko odazvat’?Kojem li se svecu misliš sad obratit’? 2Doista, budalu njegov bijes ubija,luđaka će sasvim skončat’ ljubomora. 3Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al’ prokletstvo skoro na kuću mu pade. 44Njegovi su sinci daleko od spasa,njih nezaštićene na Vratima tlače. 5Ljetinu njihovu pojedoše gladni,sam Bog ju je njima oteo iz usta,a žedni hlepe za njihovim dobrima. 6Ne, opačina ne izbija iz zemlje,nit’ nevolja iz tla može nići sama, 77nego čovjek rađa muku i nevoljukao što let orlov teži u visinu. 8Al’ ja bih se ipak Bogu utekaoi pred njime stvar bih svoju razložio. 99Nedokučiva on djela silna stvori,čudesa koja se izbrojit’ ne mogu. 10On kišom rosi po svem licu zemljinui vodu šalje da nam polja natapa. 1111Da bi ponižene visoko digao,da bi ojađene srećom obdario, 1212redom ruši ono što lukavci smisle,što god započeli, on im izjalovi. 1313On hvata mudre u njihovu lukavstvu,naume spletkarâ obraća u ništa. 1414Posred bijela dana zapadnu u tamu,pipaju u podne kao usred noći. 15On iz njinih ralja izbavlja jadnika,iz silničkih ruku diže siromaha. 16Tako se pokaže nada nevoljniku,i nepravda mora zatvoriti usta.
1717Da, blago čovjeku koga Bog odbaci!Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog! 18On ranjava, ali i ranu povija,udara i svojom zacjeljuje rukom. 1919Iz šest će nevolja tebe izbaviti,ni u sedmoj zlo te dotaknuti neće. 2020U gladi, od smrti on će te spasiti,a u ratu, oštru će te otet’ maču. 21; ; 21Biču zla jezika uklonit će tebe,ispred otimača bez straha ćeš biti. 22Suši i studeni ti ćeš se smijatii od divljih zvijeri strahovati nećeš. 23; 23Sklopit’ ti ćeš savez s kamenjem na njivi,zvjerad divlja s tobom u miru će biti. 24U šatoru svome mir ćeš uživati,dom svoj kad pohodiš netaknut će stajat’. 25; 25Koljeno ćeš svoje gledat’ gdje se množii potomstvo gdje ti kao trava raste. 26U grob ti ćeš leći kada budeš zreo,kao što se žito snosi kad dozori. 27Sve motrismo ovo: istina je živa!zato sve za dobro svoje ti poslušaj.«