24

¹Zašto Svesilni ne promatra vremena,a dane njegove ne vide mu vjernici? 2•Pnz 27, 17²Bezbožnici pomiču granice,otimaju stado i pasu ga.• 3•Pnz 24, 17³Sirotama odvode magarca,udovi u zalog vola dižu.• 4•Job 30, 2–8•Pnz 15, 11⁴Siromahe tjeraju sa puta;skrivaju se ubogari zemlje.• ⁵K’o magarci divlji u pustinjizarana idu da plijen ugrabe:pustinja im hrani mališane. ⁶Što reći onda o čovjeku, tom crvu,o sinu čovjekovu, crviću jadnom? 7•Pnz 24, 12–13⁷Goli noće, nemaju haljine,ni pokrivača protiv studeni.• ⁸Oni kisnu na planinskom pljusku;bez skloništa uz hrid se zbijaju. ⁹Otkidaju od sise sirotu,ubogom u zalog dijete grabe. ¹⁰Goli hode, nemaju haljina;izgladnjeli, tuđe snoplje nose. ¹¹Oni mlina za ulje nemaju;ožednjeli, gaze u kacama. 12•Otk 6, 10–11¹²Samrtnici hropću iz gradova,ranjenici u pomoć zazivlju.Al’ na sve to Bog se oglušuje.•

13•Iv 3, 20•Ef 5, 8–14•1 Sol 5, 4–8¹³Ima onih koji mrze svjetlost:ne priznaju njezinih putovaniti se staza drže njezinih.• 14•Ps 10, 8–9; Ps 37, 32¹⁴Za mraka se diže ubojica,kolje ubogog i siromaha.U gluhoj se noći lopov skiće<16a>i u tmini provaljuje kuće.• 15•Izr 7, 9–10¹⁵Sumrak žudi oko preljubnika:‘Nitko me vidjet neće’, kaže oni zastire velom svoje lice.• ¹⁶<16b>Za vidjela oni se skrivaju,oni neće da za svjetlost znaju. ¹⁷Zora im je kao sjena smrtna:kad zarudi, silan strah ih hvata. ¹⁸Prije nego svane, on već hitro bježikloneći se puta preko vinograda.Njegova su dobra prokleta u zemlji. ¹⁹K’o što vrućina i žega snijeg upija,tako i podzemlje proždire grešnike. ²⁰Zaboravilo ga krilo što ga rodi,ime se njegovo više ne spominje:poput stabla zgromljena je opačina. ²¹Ženu nerotkinju on je zlostavljao,udovici nije učinio dobra. ²²Al’ Onaj što snažno hvata nasilnike,ustaje, a njima sva se nada gasi. ²³Dade mu sigurnost, i on se pouzda;okom je njegove nadzirao staze. ²⁴Dignu se zakratko, a onda nestanu,ruše se i kao svi drugi istrunu,posječeni kao glave klasovima.« ²⁵Nije li tako? Tko će me u laž utjerat’?Tko moje riječi poništiti može?«