Evanđelje po Ivanu
8
Preljubnica
1A Isus se uputi na Maslinsku goru. 22U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. 33Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu 4i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. 55; U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« 66; To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 77; A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« 8I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 9A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. 10Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« 1111; ; Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
Isus – svjetlost svijeta
1212; ; ; ; ; Isus im zatim ponovno progovori:»Ja sam svjetlost svijeta;tko ide za mnom, neće hoditi u tami,nego će imati svjetlost života.«
13Farizeji mu nato rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!« 1414; Odgovori im Isus:»Ako ja i svjedočim sam za sebe,svjedočanstvo je moje istinitojer znam odakle dođoh i kamo idem.A vi ne znateni odakle dolazim ni kamo idem. 15; ; 15Vi sudite po tijelu;ja ne sudim nikoga; 16; ; 16no ako i sudim,sud je moj istinitjer nisam sam,nego – ja i onaj koji me posla, Otac. 17; ; 17Ta i u vašem zakonu pišeda je svjedočanstvo dvojice istinito. 18; 18Ja svjedočim za sebe,a svjedoči za mene i onajkoji me posla, Otac.«
1919; Nato ga upitaju: »Gdje je tvoj Otac?« Odgovori Isus:»Niti mene poznajete niti Oca mojega.Kad biste poznavali mene,i Oca biste moga poznavali.«
2020; ; Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.
Upozorenje nevjernim Židovima
2121; ; ; ; ; Reče im ponovno Isus:»Ja odlazim,a vi ćete me tražitii u svojem ćete grijehu umrijeti.Kamo ja odlazim,vi ne možete doći.«
22Židovi se nato stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći’?« 2323; ; A Isus nastavi:»Vi ste odozdol,ja sam odozgor.Vi ste od ovoga svijeta,a ja nisam od ovoga svijeta. 24; ; 24Stoga vam i rekoh:‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam,umrijet ćete u grijesima svojim.«
25Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus:
26; 26»Ta što da vam s početka opet zborim?Mnogo toga imam o vama zboritii suditi;no onaj koji me posla istinit je,i što sam čuo od njega,to ja zborim svijetu.«
27Ne shvatiše da im govori o Ocu. 2828; ; ; Isus im nato reče:»Kad uzdignete Sina Čovječjega,tada ćete upoznati da Ja jesami da sâm od sebe ne činim ništa,nego da onako zborimkako me naučio Otac. 29; 29Onaj koji me posla sa mnom jei ne ostavi me sámajer ja uvijek činim što je njemu milo.«
Vjera u Isusa daje slobodu
30Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. 3131Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše:»Ako ostanete u mojoj riječi,uistinu, moji ste učenici; 32upoznat ćete istinui istina će vas osloboditi.«
33Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?« 3434; Odgovori im Isus:»Zaista, zaista, kažem vam:tko god čini grijeh, rob je grijeha. 35; ; ; ; 35Rob ne ostaje u kući zauvijek,a sin ostaje zauvijek. 36Ako vas dakle Sin oslobodi,zbilja ćete biti slobodni. 37; 37Znam: potomstvo ste Abrahamovo,a ipak tražite da me ubijetejer moja riječ nema mjesta u vama. 3838Ja govorim što vidjeh kod Oca,a vi činitešto čuste od svog oca.«
39Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus:»Da ste djeca Abrahamova,djela biste Abrahamova činili. 40; 40A eto, tražite da ubijete mene,mene koji sam vam govorio istinušto sam je od Boga čuo.Takvo što Abraham nije učinio! 41; 41Vi činite djela oca svojega.«Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.« 42; ; 42Reče im Isus:»Kad bi Bog bio vaš Otac,ljubili biste menejer sam ja od Boga izišao i došao;nisam sâm od sebe došao,nego on me posla. 43Zašto moje besjede ne razumijete?Zato što niste kadri slušati moju riječ. 44; ; ; ; ; ; 44Vama je otac đavaoi hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga.On bijaše čovjekoubojica od početkai ne stajaše u istinijer nema istine u njemu:kad govori laž,od svojega govorijer je lažac i otac laži. 45A meni, jer istinu govorim,meni ne vjerujete. 46; 46Tko će mi od vas dokazati grijeh?Ako istinu govorim,zašto mi ne vjerujete? 47; 47Tko je od Boga,riječi Božje sluša;vi zato ne slušatejer niste od Boga.«
4848; Odgovoriše mu Židovi: »Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?« 49Odgovori Isus:»Ja nemam zloduha,nego častim svoga Oca,a vi me obeščašćujete. 5050No ja ne tražim svoje slave;ima tko traži i sudi. 51; ; 51Zaista, zaista, kažem vam:ako tko očuva moju riječ,neće vidjeti smrti dovijeka.«
5252Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ 5353Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?« 54Odgovori Isus:»Ako ja sam sebe slavim,slava moja nije ništa.Ima koji me slavi – Otac moj,a vi velite da je on vaš Bog, 5555no ne poznajete ga,a ja ga znam.Ako vam reknem da ga ne znam,bit ću lažac jednak vama.No znam gai riječ njegovu čuvam. 56; ; ; 56Abraham, otac vaš, uskliktašto će vidjeti moj Dan.I vidje i obradova se.«
57Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« 5858; Reče im Isus:»Zaista, zaista, kažem vam:prije negoli Abraham posta,Ja jesam!«
5959; ; Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.