3

3. OBJAVA OTAJSTVA DUHA

Razgovor s Nikodemom

¹Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. ²On dođe Isusu obnoć i reče mu: »Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.« ³Odgovori mu Isus:»Zaista, zaista, kažem ti:tko se ne rodi nanovo, odozgor,ne može vidjeti kraljevstva Božjega!«

⁴Kaže mu Nikodem: »Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?« ⁵Odgovori Isus:»Zaista, zaista, kažem ti:ako se tko ne rodi iz vode i Duha,ne može ući u kraljevstvo Božje.

⁶Što je od tijela rođeno, tijelo je;i što je od Duha rođeno, duh je.

⁷Ne čudi se što ti rekoh:‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.’

⁸Vjetar puše gdje hoće;čuješ mu šum,a ne znaš odakle dolazi i kamo ide.Tako je sa svakimkoji je rođen od Duha.«

⁹Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?« ¹⁰Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?

¹¹Zaista, zaista, kažem ti:govorimo što znamo,svjedočimo za ono što vidjesmo,ali svjedočanstva našega ne primate.

¹²Ako vam rekoh zemaljskopa ne vjerujete,kako ćete vjerovatikad vam budem govorio nebesko?

¹³Nitko nije uzašao na nebodoli onaj koji siđe s neba,Sin Čovječji.

¹⁴I kao što je Mojsije podigaozmiju u pustinjitako ima biti podignut Sin Čovječji ¹⁵da svaki koji vjeruje,u njemu ima život vječni. ¹⁶Uistinu, Bog je tako ljubio svijette je dao svoga Sina Jedinorođencada nijedan koji u njega vjerujene propadne,nego da ima život vječni. ¹⁷Ta Bog nije poslao Sina na svijetda sudi svijetu,nego da se svijet spasi po njemu. ¹⁸Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se;a tko ne vjeruje, već je osuđenšto nije vjerovaou ime jedinorođenoga Sina Božjega.

¹⁹A ovo je taj sud:Svjetlost je došla na svijet,ali ljudi su više ljubilitamu nego svjetlostjer djela im bijahu zla. ²⁰Uistinu, tko god čini zlo,mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlostida se ne razotkriju djela njegova; ²¹a tko čini istinu,dolazi k svjetlostinek bude bjelodanoda su djela njegova u Bogu učinjena.«

II. PUT U SAMARIJU I GALILEJU

Posljednje svjedočanstvo Krstiteljevo

²²Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. ²³A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. ²⁴Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu. ²⁵Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju. ²⁶Dođoše Ivanu i rekoše mu: »Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio – on eno krsti i svi hrle k njemu.« ²⁷Ivan odgovori:»Nitko ne može sebi uzeti ništaako mu nije dano s neba.

²⁸Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: ‘Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.’

²⁹Tko ima zaručnicu, zaručnik je.A prijatelj zaručnikovkoji stoji uza nj i sluša ga,klikće od radosti na glas zaručnikov.Ta se moja radost upravo ispunila. ³⁰On treba da raste,a ja da se umanjujem. ³¹Tko odozgor dolazi,on je iznad sviju;tko je sa zemlje,zemaljski je i zemaljski govori.Tko dolazi s neba,on je iznad sviju: ³²što je vidio i čuo – za to svjedoči,a svjedočanstva njegova nitko ne prima. ³³Tko primi njegovo svjedočanstvo,potvrđuje da je Bog istinit. ³⁴Uistinu, onaj koga Bog poslaBožje riječi govorijer Bog Duha ne daje na mjeru. ³⁵Otac ljubi Sinai sve je predao u ruku njegovu. ³⁶Tko vjeruje u Sina,ima vječni život;a tko neće da vjeruje u Sina,neće vidjeti života;gnjev Božji ostaje na njemu.«